UVOD: GRADOVI KOJI SU PREBRZO RASLI
Kad bismo danas prošetali bilo kojim većim europskim gradom i pokušali zamisliti kako je izgledao prije sto godina, brzo bismo shvatili da je automobil nekoć bio gost, a danas je postao gospodar. Gradovi koji su bili osmišljeni za pješake, konje i tramvaje u drugoj su polovici 20. stoljeća preoblikovani u prometne arterije, u kojima je automobil postao mjerilo urbanog razvoja. Širile su se ceste, gradile garaže i parkirališne kuće, nastajale obilaznice, prometne trake, podvožnjaci i nadvožnjaci. Automobil je bio simbol napretka, mobilnosti i osobne slobode.
No ta se paradigma istrošila. U gradovima u kojima je prostora sve manje, a stanovnika sve više, automobil više nije sinonim za slobodu, nego je često prepreka. Gužve, onečišćenje, buka, nedostatak parkirališnih mjesta i degradacija javnog prostora postali su svakodnevica. Zato se danas sve glasnije postavlja pitanje koje je još prije deset godina zvučalo gotovo bogohulno: hoće li osobni automobil nestati iz gradskih središta?
To više nije futuristička provokacija, nego stvarna rasprava koja se vodi u gradskim vijećima, urbanističkim uredima, prometnim institutima pa čak i među proizvođačima automobila. Gradovi se mijenjaju, mobilnost se preoblikuje, a automobil se nalazi u položaju na koji nije naviknuo: prvi put u povijesti mora se boriti za svoj prostor.
KAKO SMO DOŠLI DO TOČKE U KOJUJ AUTOMOBILI VIŠE NIJE SAMORAZUMLJIV?
Gradska mobilnost danas je stisnuta između dviju sila: s jedne strane povijesne ovisnosti o automobilu, a s druge suvremenih izazova koji zahtijevaju radikalnu preobrazbu. Automobil je postao žrtva vlastitog uspjeha. Dok je bio rijedak, bio je blagoslov. Kad ga ima svatko, postaje teret.
U prosječnom europskom gradu automobili zauzimaju između 50 i 70 posto javnog prostora, iako se većinu vremena ne kreću. Parkirani automobili poput su zamrznutih spomenika prošlosti koji zauzimaju dragocjen prostor, a koji bi se mogao namijeniti ljudima, zelenilu, biciklističkim stazama ili javnim površinama.
Urbanisti upozoravaju da je automobil prostorno najneučinkovitije prijevozno sredstvo koje poznajemo. Za prijevoz jedne osobe treba više prostora nego autobus za pedeset putnika. A kad se milijuni ljudi odluče za isti izbor, nastaje prometni kolaps koji danas dobro poznajemo.
GRADOVI KOJI SU REKLI “DOSTA”
U posljednjih deset godina brojni europski gradovi počeli su uvoditi mjere koje su donedavno bile nezamislive. Pariz je zatvorio nekoliko kilometara cesta uz Seinu i pretvorio ih u pješačke zone. Oslo je iz centra uklonio gotovo sva parkirališna mjesta. Barcelona je uvela koncept „superblokova“, u kojima je promet ograničen na rubne dijelove, dok je unutrašnjost namijenjena ljudima. Beč je proširio mrežu biciklističkih staza i uveo stroga ograničenja za tranzitni promet.
L Ljubljana je u tom pogledu bila pionir u regiji. Zatvorena gradska jezgra, koja se danas podrazumijeva, u trenutku uvođenja izazvala je burne rasprave. Danas je, međutim, jedan od najprepoznatljivijih primjera uspješne preobrazbe gradskog prostora.
Zajednički nazivnik svih tih gradova je jasan: automobil više nije kralj gradskog prostora.
ZAŠTO AUTOMOBILI VIŠE NE FUNKCIONIRA U GRADOVIMA?
Automobil je osmišljen za mobilnost, ali je u gradovima postao simbol stagnacije. Prosječna brzina automobila u središtu Londona niža je od brzine kočije prije 120 godina. U Parizu je prosječna brzina u špici 14 km/h. U Rimu još i manja. Automobil je postao žrtva vlastitog uspjeha: ima ih previše da bi mogli učinkovito funkcionirati.
Osim toga, automobil u gradovima većinu vremena stoji. Statistike pokazuju da se prosječan automobil koristi manje od jednog sata dnevno. Ostatak vremena zauzima prostor koji je gradu prijeko potreban za druge funkcije.
EKOLOŠKI I ZDRAVSTVENI ASPEKTI KOJE NE MOŽEMO IGNORIRATI
Promet je jedan od najvećih izvora emisija stakleničkih plinova. U gradovima je odgovoran za većinu lokalnog onečišćenja zraka koje uzrokuje bolesti dišnog sustava, kardiovaskularne probleme i preranu smrt. Svjetska zdravstvena organizacija procjenjuje da onečišćen zrak godišnje uzrokuje više smrti nego prometne nesreće.
Električna vozila doduše smanjuju lokalne emisije, ali ne rješavaju prostornu krizu. Električni automobil zauzima jednaku količinu prostora kao i benzinski. Jednako tako proizvodi čestice zbog trošenja guma i kočnica.
DRUŠTVENE PROMJENE: GENERACIJA KOJA VIŠE NE ŽIVI ZA VOLANOM
Mladi danas automobil više ne doživljavaju kao statusni simbol. Generacija Z radije se vozi javnim prijevozom, koristi bicikle, romobile ili car-sharing. Vozački ispit polažu kasnije, automobile kupuju rjeđe, a vlasništvo nad automobilom više im ne znači slobodu, nego trošak.
Digitalizacija mobilnosti promijenila je način razmišljanja. Aplikacije omogućuju kombiniranje različitih oblika prijevoza, od autobusa do romobila, od vlaka do car-sharinga. Mobilnost postaje usluga, a ne vlasništvo.
TEHNOLOGIJE KOJE ĆE PREOBLIKOVATI GRADOVE
Autonomna vozila, elektrifikacija, mikromobilnost i multimodalni sustavi u nadolazećim će desetljećima preoblikovati gradsku mobilnost. Autonomni taksiji smanjit će potrebu za parkiranjem, električna vozila smanjit će emisije, a mikromobilnost će preuzeti kratke relacije.
SCENARIJI BUDUĆNOSTI: KAMO IDEMO?
Scenarij 1: potpuna zabrana automobila u središtima
Gradovi postaju prilagođeni pješacima, a promet se preusmjerava na obilaznice.
Scenarij 2: ograničen pristup za određene vrste vozila
Ulazak je dopušten samo električnim vozilima, stanovnicima i dostavnim službama.
Scenarij 3: potpuna multimodalnost
Automobil postaje samo jedna od mogućnosti, a ne više dominantna.
ZAKLJUČAK: AUTOMOBIL NEĆE NESTATI, ALI ĆE SE NJEGOVA ULOGA PROMIJENITI
Osobni automobil neće potpuno nestati iz gradova, ali će se njegova uloga drastično smanjiti. Gradovi budućnosti bit će osmišljeni oko ljudi, a ne lima. Automobil će i dalje ostati važan za međugradske udaljenosti, ali će ga u gradskim središtima zamijeniti učinkovitiji, održiviji i prostorno štedljiviji oblici mobilnosti.